Nakon što je prethodno usvojen u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH, Prijedlog zakona o mirnom rješavanju radnih sporova danas je usvojen i u Domu naroda Parlamenta FBiH, a stupit će na snagu osmog dana od dana objave u „Službenim novinama FBiH“, priopćeno je danas iz Federalnog ministarstva rada i socijalne politike.
Navodi se kako mirno rješavanje radnih sporova predstavlja pravni mehanizam za ostvarivanje individualnih i kolektivnih prava iz radnog odnosa kroz jednu vrstu socijalnog dijaloga, uz podršku miritelja i arbitara.
”Cilj ovog zakona je da se u postupku zasnovanom na načelima dobrovoljnosti, jednakosti, nepristranosti i nezavisnosti, uz stručnu pomoć miritelja i arbitara, u relativno kratkom roku, postigne dogovor u vezi s predmetom individualnog ili kolektivnog radnog spora tako što se njegovo rješavanje povjerava mirovnom vijeću”, navedeno je.
Zakonom je propisana i nadležnost mirovnih vijeća za teritorije FBiH i kantona. Uređen je sam postupak mirnog rješavanja radnih sporova, te propisane obveze strana u sporu, članova mirovnog vijeća, kao i ministarstva nadležnog za rad.
”Ukoliko strane ne riješe spor u postupku mirenja, predviđeno je da rješavanje mogu sporazumno povjeriti arbitražnom vijeću, čija je odluka konačna i obvezujuća. Na taj način je i u postupku koji se zasniva na dobrovoljnosti osigurano načelo dvostupnosti”, navodi se i dodaje kako će donošenjem ovog zakona biti unaprijeđen pristup pravdi kao jednom od osnovnih ljudskih prava propisanih Europskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Povodom usvajanja, federalni ministar rada i socijalne politike Vesko Drljača izjavio je da se radi o izuzetno značajnom zakonu, s obzirom da su sudski postupci iz radnog odnosa često dugotrajni i skupi.
Traju i više godina, dok je rok za okončanje kompletne procedure pred mirovnim vijećem 30 dana od podnošenja zahtjeva, a ukoliko se eventualno i pokrene postupak pred arbitražnim vijećem rok je najduže dodatnih 30 dana. Na taj način će najviše benefita imati privreda i sudstvo.
Značajna je, navodi se, i socijalna komponenta, s obzirom da se kroz socijalni dijalog omogućava stranama u radnom sporu da, u relativno kratkom roku, uz podršku miritelja i arbitra postignu dogovor o predmetu radnog spora.