Reforma javne uprave je zadatak koji je pred nas stavila Europska komisija, pomaka gotovo da i nema. Zakon o elektronskom potpisu čekamo od 2006. godine. I čekat ćemo, čini se, još. Građani imaju strpljenja, ali koliko još imaju strani investitori?
Fmozni ‘jedan papir koji nedostaje’ građane košta vremena, novca, ali i živaca. Spora administracija i komplicirana birokracija nije olakšana čak ni u eri digitalnog doba. A, mogla bi i trebala bi biti. No, teorija kaže jedno, a praksa nešto sasvim drugo.
Zakon o e-potpisu usvojen je još 2006. godine
Ključ je na državnom nivou. A ključni uvjet za elektronsku digitalizaciju je elektronski potpis. Ali, upravo tamo politika je kamen spoticanja. Zakon o e-potpisu usvojen je još 2006. godine.
Kako objašnjava Dragan Ćuzulan, koordinator za reformu javne uprave BiH, taj je zakon čekanjem na implementaciju zastario, pa je Vijeće ministara BiH nacrt novog zakona donijelo prije 3 godine, ali je oboren na Zastupničkom domu – i to zahvaljujući zastupnicima iz RS-a:
”Točka sporenja bio je jedan ured za nadzor, što je onima koji su zakon opstruirali prenos nadležnosti. Činjenica je da nam treba centralno identifikacijski tijelo koje jednostavno utvrđuje identitet osoba koje koriste elektronske usluge, da bi zaista bila autentična ta osoba koja to traži. U svim zemljama EU to je jedna točka. Hoće li ona biti unutar države, u Sarajevu ili Banjoj Luci – za građane je sasvim nebitno. Ja sam im čak predlagao – ako se ne mogu dogovoriti, neka to bude u Brčkom”.
Otpor vlasti i administracije
Prijedlog, vidno, nije uvažen, a zakon o elektronskom potpisu će sačekati novi saziv Vijeća ministara BiH. Ako i taj bude imao sluha. Otpor pored vlasti, tvrdi Ćuzulan, pruža i administracija koja taksama puni proračune. Pored toga što bi građanima elektronski sistemi uštedjeli novac i vrijeme, benefite bi osjetili i gospodarstvenici. Njima digitalizacija, kažu, nije pitanje napretka nego opstanka.
”Ukupan položaj gospodarskog subjekta na zahtjevnim međunarodnim tržištima koje u velikom zamahu koristi segmente digitalizacije, kompanije moraju da uđu u taj proces da bi bili prepoznati, da bi zadržali svoja mjesta u svojim globalnim lancima dobavljača. Upravo njihovi glavni klijenti ih tjeraju na to”, upozorava Mirsad Jašarspahić, potpredsjednik Privredne komore FBiH.
Dok njih tjeraju klijenti, javna uprava u BiH, ovakva kakva jeste, tjera strane investitore iz zemlje.
”Nedostatak institucionalne podrške i političke volje za ulaganja u IKT sektor, zatim nedostatak konkurencije na pojasu širokopojasnog pristupa, nedostatak širokopojasne strukture, nizak nivo IKT sigurnosti i, kao što smo već naveli, adekvatan pravni okvir. Također, odustnost interoperabilnosti među javnim institucijama u našoj državi na svim razinama, nažalost, ograničava mogućnost javnog sektora da pruža uvjete građanima i poslovnoj zajednici. I to je jedan od problema i za strane investitore koji dođu i našu zemlju”, kaže Sanja Miovčić, izvršna direktorica Vijeća stranih investitora u BiH.
Dakle, benefiti e-potpisa i e-dokumenata su brojni, ali kod nas i dalje na čekanju, jer nema tko da ih ovjeri. Odnosno, oni koji treba da to učine – iz sebi znanih razloga ne žele. I opet se vraćamo na početak. Sve imamo i možemo, ali nam za konkretan iskorak nedostaje – jedan papir.