Misija OESS-a u BiH objavila je izvješće kako bi predstavila zaključke zasnovane na analizi sudske prakse u predmetima diskriminacije u BiH.
Izvješće obuhvaća razdoblje od sredine 2018. do sredine 2021. godine i nastavak je aktivnosti Misije u okviru praćenja rada pravosuđa u oblasti jednakosti i nediskriminacije od usvajanja Zakona o zabrani diskriminacije (ZZD) 2009. godine, a dopunjen je 2016. godine.
Više od tisuću presuda
Istraživanje Misije o percepciji javnosti pokazuje još uvijek nisku razinu svijesti i razumijevanja antidiskriminacijskog pravnog okvira.
Evidentan je i nedostatak povjerenja u institucije koje su zadužene za postupanje u predmetima diskriminacije, navodi se u izvješću. Prema istom istraživanju, većina onih koji dožive diskriminaciju to ne prijavi.
Ipak, zabilježen je porast broja predmeta diskriminacije (posebno onih koji su pokrenuti protiv tijela vlasti), i to po broju podnesenih tužbi i donesenih presuda, piše Večernji list.
Nadalje, podaci iz Sustava za automatsko upravljanje predmetima u sudovima (CMS) Visokog sudbenog i tužilačkog vijeća (VSTV) BiH ukazuju da je u razdoblju od 2009. do 2021. godine doneseno više od 1.000 meritornih odluka primjenjujući odredbe Zakona o zabrani diskriminacije, uključujući najmanje 973 presude, s evidentnim porastom tijekom godina, stoji u izvješću.
Kako se navodi u analizi, kada se pregledaju presude u kojima su muškarci i žene individualni tužitelji, muškarci kao tužitelji (30,5%) brojniji su od žena (18,6%) u odnosu na ukupan broj presuda, što još jednom potvrđuje dosadašnje trendove nejednake zastupljenosti spolova.
Žene diskriminiranije
Konačno, može se primijetiti da se pravne osobe pojavljuju kao tužitelji u 4,1% predmeta diskriminacije obuhvaćenih ovom analizom. U BiH postoje različiti stavovi o zaštiti pravnih osoba od diskriminacije; ZZD nudi zaštitu ovoj skupini, za razliku od antidiskriminacijskih odredbi Ustava RS-a.
Mobbing je jedan od najčešće prisutnih – od svih ostalih – oblika diskriminacije, i u skladu s ranije utvrđenim trendovima, tužitelji u ovim predmetima češće su muškarci (66 posto) nego žene (35 posto).
Ne postoji razlog za vjerovanje da su žene manje podložne mobbingu od muškaraca. Zapravo, podaci iz prethodnih analiza ukazivali su da su uopćeno žene u Bosni i Hercegovini češće izložene raznim vrstama diskriminacije od muškaraca. Ostaje pitanje zašto je manje vjerojatno da će žene pokrenuti tužbe za zaštitu od diskriminacije.
Ranije utvrđeni razlozi vrijede i dalje. Naime, ranjivim i marginaliziranim kategorijama žena moglo bi biti teže pristupiti sudovima, djelomično zbog strukture tržišta rada, obiteljskih obveza, nedostatka pristupa prijevozu i ostalih ekonomskih barijera, navodi se, prenosi Večernjak.
U izvještajnom razdoblju zabilježen je značajan broj presuda koje se odnose na invaliditet (52,1%) i starosnu dob (4,2%) kao osnove diskriminacije. Analizirana sudska praksa u BiH pokazuje da se obje ove osnove najčešće vode u postupku kao izravni oblici diskriminacije.