Aluminiju koji se promovira u sve važniji bh. izvozni proizvod cijena na svjetskom tržištu mogla bi dodatno skočiti, što bh. industriji u ovoj grani koja je u ekspanziji moglo pogodovati te pozitivno utjecati na vanjskotrgovinsku bilansu zemlje.
Rast proizvodnje u mostarskoj Aluminij Industriji, u vlasništvu izraelskog M.T. Abraham Groupa i drugim kompanijama, ali i rast cijene aluminija na svjetskom tržištu utjecali su da bh. izvoz aluminija i proizvoda od aluminija dostigne vrijednost od 1,3 milijarde KM za devet mjeseci ove godine.
Izvoz za tri ovogodišnja kvartala veći je nego za cijelu prošlu godinu kada je iznosio 941,6 milijuna KM.
Najviše izvoza aluminija i proizvoda od aluminija ove godine otišlo je u Italiju, 475 milijuna KM, a slijede Njemačka sa 189,2 mil KM i Hrvatska sa 166,8 milijuna KM. Nešto manji izvoz oko 99 mil KM bio je u Sloveniju, Austriju (68,8 mil KM), Poljsku (63,9 mil KM) itd.
Globalne cijene aluminija nakratko su porasle nakon vijesti da Sjedinjene Države razmatraju efikasnu zabranu ruskog uvoza tog metala kao odgovor na sukob u Ukrajini. Ovo dolazi u trenutku kada London Metal Exchange (LME) također raspravlja o mogućnosti zabrane ruskog metala iz svojih skladišta.
Metali su većinom pošteđeni u krugovima sankcija nametnutih Rusiji nakon njene invazije na Ukrajinu 24. veljače/februara.
Vijest o potencijalnoj američkoj zabrani oživjela je sjećanja na kaos na tržištu aluminija koji je nastao kada je američka administracija uvela sankcije ruskim proizvođačima aluminija u travnju 2018. Tada su cijene na LME-u skočile na najviši nivo u sedam godina na 2.718 dolara po toni, prije postepenog pada u sljedećim tjednima i mjesecima. Sankcije su zatim ukinute u siječnju 2019., piše Indikator
– Ovaj put, iako smo vidjeli snagu na pozadini izvještaja o mogućoj zabrani, dobici su bili skromniji, s obzirom na nedostatak potvrde američkih dužnosnika, kao i činjenicu da postoji nekoliko oblika radnji koje bi se mogle poduzeti, navode iz ING-a.
Bidenova administracija navodno razmatra tri potencijalne mjere: potpunu zabranu ruskog aluminija, povećanje tarifa na nivoe koje bi efikasno djelovale kao zabrana i sankcioniranje tvrtke koja proizvodi ruski aluminij – Rusal.
Razmjeri utjecaja ovisit će o tome za koju će se od tri opcije SAD odlučiti.
Najozbiljniji utjecaj bio bi ako SAD odluči sankcionirati Rusal, imajući u vidu reakciju tržišta na sankcije 2018. Taj bi potez mogao zamrznuti ruskog proizvođača sa zapadnih tržišta, ovisno o težini sankcija, koje bi mogle povećati globalne cijene metala i iskriviti globalne tokove trgovine aluminijem.
Rusal je najveći proizvođač aluminija izvan Kine i jedini primarni proizvođač aluminija u Rusiji. Tvrtka je proizvela 3,76 milijuna tona metala u 2021., što čini 6% svjetske proizvodnje.
Rusal nije samo veliki proizvođač primarnog aluminija. Također je duboko ugrađen u globalne opskrbne lance potrebne za proizvodnju metala – boksita i glinice. Rusalove sankcije iz 2018. utjecale su na operacije u Gvineji i Jamajci, dok su se talionice u Europi borile da osiguraju opskrbu sirovinama.
– Ako SAD sankcionira ruskog proizvođača aluminija, to bi moglo natjerati druge kupce da budu oprezni u preuzimanju ruskog materijala, bojeći se izlaganja mogućim sekundarnim sankcijama. Nestašice u opskrbi i nestašice koje bi vjerovatno uslijedile najviše bi se osjetile u Europi, gdje se industrija već bori s malim zalihama i više se oslanja na rusku opskrbu. Europa je Rusalov najveći kupac, s udjelom od 40 posto u prihodima od prodaje, pojašnjavaju iz ING-a mogući razvoj.
Kupci aluminija sve više odustaju jer se pregovara o ugovorima za iduću godinu. Neke tvrtke, uključujući Novelis i Norsk Hydro, već su odbile ruski materijal za isporuke sljedeće godine. Američke sankcije također bi mogle potaknuti LME na djelovanje – burza je ranije ovog mjeseca pokrenula dokument za raspravu o potencijalnoj zabrani ruskih metala.
Još 2018., nakon uvođenja sankcija, LME je zabranio korisnicima isporuku metala proizvedenog od Rusala u njegovih globalnih skladišta. Zbog toga bi trgovci i potrošači bili oprezni u kupnji novog metala od Rusala, jer ga ne bi mogli isporučiti LME-u – kupcu u krajnjoj nuždi, navodi ING.
No, iako bi s jedne strane potencijalni rast cijene aluminija mogao pogodovati bosanskohercegovačkom izvozu on s druge strane ne bi bio dobar za uvoz ovog proizvoda u BiH.
Treba reći da BiH gotovo u jednakom iznosu koliko izvozi istovremeno i uvozi aluminija i proizvoda od aluminija.
Za devet mjeseci uvoz je iznosio 1,27 milijardi KM, od toga je lavovski dio došao iz Švicarske, 707,1 miliona KM.