Naša dijaspora ima veliki broj poduzetnika koji su razvili uspješne kompanije u velikom broju europskih država. Većina njih bi željela ulagati u BiH ili naći partnere kako bi uspostavili suradnju i uvozili neke proizvode iz naše zemlje. No, glavna prepreka je indiferentnost institucija koje bi trebale biti spona između naše zemlje i inozemstva.
Na nedavno održanom okruglom stolu oko uključivanja dijaspore u ekonomski razvoj BiH, svi njeni predstavnici su istaknuli da je jedan od glavnih problema upravo nedostatak komunikacije sa nadležnim institucijama te da nažalost još uvijek ne postoji ni politički koncenzus oko dijaspore između predstavnika vlasti.
Iskustva onih koji su željeli početi poslovanje u BiH pokazuju da se nešto može uraditi na lokalnoj razini, ali da je do viših političkih struktura teško doći. "Pitanje je kome se obratiti. To je sve tako imaginarno za nas da i ne pokušavamo. Osjećamo se kao da nas nitko ne želi", kažu predstavnici dijaspore.
Kemal Alispahić, direktor kompanije Dan-Bos, jedne od najstarijih naših kompanija u Danskoj, kaže da institucije kao da ne želi da imaju posla za dijasporom.
Njegova kompanija sa sjedištem u Danskoj se bavi prodajom i servisiranjem strojeva i opreme za za prehrambenu industriju i poljoprivredu.
"Glavni je problem u komunikaciji i dostavljanju informacija. Naši veleposlanici to slabo rade. Nemamo nikave komunikacije niti nas je netko kontaktirao", kaže on.
Zanima ga suradnja sa drugim kompanijama u BiH. ''Interes nam je povezivanje sa našim kompanijama. Umjesto nadležne institucije mene ljudi zovu i traže partnere u BiH. Nedavno sam povezao kompaniju iz Danske koja se bavi renoviranjem kuća i žele stolariju iz naše zemlje. Tako da je već krenuo izvoz prozora iz BiH. Toliko je mogućnosti, samo se trebamo uvezati'', navodi on.
Smatra da Veleposlanstvo nije tu samo da izdaje dokumente nego bi trebalo promovirati državu i nastojati privući investicije.
Akta.ba je također pokušala doći do informacija o Veleposlanstvu BiH u Danskoj, ali službena stranica ne radi dok je na stranici Ministarstva vanjskih poslova BiH navedeno ime Harisa Bašića kao veleposlanika, ali datum ažuriranja je 2010. godina pa posjetitelje stranice stavlja u nedoumicu jesu li imena veleposlanika uopće ažurirana budući da su novi imenovani ove godine.
Kako to rade druge zemlje?
Jedna od država koja najviše ulaže u povezivanje sa dijasporom je Izrael koja ima IT plattormu za svoju dijasporu na kojoj se mogu naći sve potrebne informacije o ulaganjima. Tu je i primjer Kine u kojoj je od ukupnih direktnih stranih investicija 80 posto njih realizirano od dijaspore ili uz njenu pomoć. Indija je također jako interesantan primjer.
Do 2009. nije imala nikakvu vezu sa dijasporom na institucionalnoj razini. Međutim, početkom 2010. tadašnji premijer je inicirao studije o visokobrazovanoj dijaspori koje su pokazale da 23 milijuna obrazovanih Indijaca žive po čitavom svijetu i da posjeduju iznos koji je jednak 2/3 ukupnog BDP-a Indije. Tada su shvatili da imaju jako moćnu i bogatu dijasporu i da je trebaju nešti uraditi kako bi ih privukli da ulažu u Indiju.
Radili su istraživanje koje je pokazalo da njihova dijaspora ne želi investirati jer je Indija korumpirana i ima preglomazan birokratski aparat. Na osnovu tih preropuka uveli su posebne programe za dijasporu i olakšali procedure. To je uzrokovalo promjenu potpunog imidža zemlje kakvoj sada svjedočimo. U njoj je došao veliki broj tehnoloških kompanija što je rezultat suradnje sa dijasporom.
Irska je ipak najbolji primjer zemlje u Europi kada se govori o odnosu sa dijasporom. Ona je formirala posebno ministarstvo za dijasporu, a tu je i najveći istraživački centar za migracije i razvoj. Ono što je interesantno je što je uvela poseban program/fond za dijasporu čime je povećala investicije u Irskoj.