Prihodi od neizravnih/indirektnih poreza u Bosni i Hercegovini u prvom tromjesečju 2026. godine dosegnuli su 2,92 milijarde KM, što predstavlja povećanje od 169 milijuna KM ili 6,14% u odnosu na isto razdoblje prethodne godine.

Ovaj rast ukazuje na stabilniju dinamiku fiskalnih prihoda i oporavak potrošnje, koja čini ključnu osnovu za naplatu PDV-a i drugih neizravnih poreza.

Povrati PDV-a i neto učinak

U istom razdoblju izvršen je povrat PDV-a u iznosu od 516 milijuna KM poreznim obveznicima koji su ostvarili zakonsko pravo na povrat.

Nakon tih povrata, neto prihodi raspoređeni korisnicima – državi, entitetima i Brčko distriktu – iznosili su 2,403 milijarde KM, što je rast od 8,75% u odnosu na prethodnu godinu.

Snažan rast u ožujku/martu

Samo u ožujku/martu 2026. godine prikupljeno je 1,034 milijarde KM neizravnih poreza, što je za 85 milijuna KM ili 8,96% više nego u istom mjesecu 2025.

Ovaj podatak sugerira ubrzanje fiskalne aktivnosti i dodatno jačanje prihodne baze.

Raspodjela prihoda: entiteti i distrikt Brčko

Najveći dio prikupljenih sredstava raspoređen je entitetima i Brčko distriktu.

U prvom tromjesečju 2026. godine:

  • Federacija BiH dobila je 1,328 milijardi KM
  • Republika Srpska 744 milijuna KM
  • Brčko distrikt 75 milijuna KM

Za financiranje institucija na razini države izdvojeno je 245 milijuna KM.
Novac

Dodatni prihodi od cestarina

Uz redovnu raspodjelu, dodatna sredstva prikupljena su po osnovi posebne cestarine za izgradnju i rekonstrukciju prometne infrastrukture.

Po toj osnovi:

  • Federacija BiH dobila je dodatnih 59 milijuna KM
  • Republika Srpska 39 milijuna KM
  • Brčko distrikt 2 milijuna KM

Preostali dio sredstava ostaje kao rezerva na posebnom računu za cestarine.

Stabilizacija javnih financija

Rast prihoda od neizravnih poreza jasno potvrđuje da je fiskalni sustav ušao u fazu relativne stabilnosti, potaknut snažnijom domaćom potrošnjom i učinkovitim prikupljanjem prihoda. Međutim, takva dinamika nije nužno dugoročno zajamčena.

Ključni izazov nije više generiranje rasta prihoda, već njegova održivost u uvjetima usporavanja globalne ekonomije i mogućih inflacijskih šokova. U tom kontekstu, fiskalna politika morat će prijeći iz faze reaktivnog upravljanja u fazu strateškog balansiranja – između stabilnih javnih financija, poticanja rasta i očuvanja makroekonomske ravnoteže.

Drugim riječima, trenutni rezultati su snažni, ali će njihova dugoročna vrijednost ovisiti isključivo o kvaliteti ekonomskih odluka koje slijede.